Bez brojanja kalorija i komplikovanih planova: Jednostavne promene u ishrani daju vidljive rezultate

M. M.

Foto: Shutterstock

Postoji nešto interesantno u tome kako telo reaguje na vrlo male promene u ishrani. Nekad je dovoljno da se zameni jedan tip namirnica ili smanji prisustvo određene grupe proizvoda, pa da se apetit, energija i opšte stanje iznenađujuće promene. Upravo to otkrivaju dve nove studije: jedna posmatra efekte niskomasne veganske ishrane, druga prati šta se dešava kada se značajno smanji unos ultraprerađene hrane.

Foto: Shutterstock

Niskomasna veganska ishrana naspram mediteranskog pristupa

U prvoj studiji učestvovalo je 62 odraslih sa viškom kilograma, koji su tokom 16 nedelja isprobali dva različita plana ishrane: niskomasni veganski režim i mediteranski. Nije bilo brojanja kalorija, striktnih jelovnika niti specijalnih proizvoda, samo uobičajeno kuvanje kod kuće.

Iako su oba režima bila nutritivno bogata, razlike su bile jasne. Veganska ishrana je dovela do većeg gubitka telesne mase, boljeg odgovora na insulin, nižeg holesterola i povoljnijeg odnosa masnog i nemasnog tkiva.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da su učesnici, i pored toga što su jeli više rafinisanih žitarica i krompira nego što se obično preporučuje, postizali bolje rezultate od onih na mediteranskoj ishrani. Uklanjanje namirnica životinjskog porekla i dodanih ulja imalo je jači efekat na mršavljenje nego „čistoća“ izbora biljnih namirnica.

Drugim rečima,  obrok na bazi biljaka ne mora da izgleda savršeno na papiru da bi doneo vidljivu promenu.

Foto: Shutterstock/Alicja Neumiler

Kada se ultraprerađena hrana svede na minimum

Druga studija, sprovedena na starijim osobama, imala je potpuno drugačiju postavku. Učesnici su tokom 18 nedelja jeli hranu koju su pripremali profesionalni kuvari, ali glavni zadatak bio je da se drastično smanji unos ultraprerađenih proizvoda. Jedna grupa dobijala je obroke sa nemasnim svinjskim mesom, druga sa mahunarkama, ali su nutritivni ciljevi bili isti.

Kada je udeo ultraprerađene hrane pao sa oko 50% na svega 15% dnevnog unosa, desilo se nešto vrlo poznato svakome ko je ikada jeo „opuštenije, ali zdravije opcije“: ljudi su prirodno jeli manje, bez ikakvih ograničenja. Dnevni unos kalorija spontano se smanjio za oko 400 kcal.

Učesnici su izgubili značajan procenat ukupnog i abdominalnog masnog tkiva, a osetljivost na insulin porasla je za oko 23%. Upalni i hormonski markeri takođe su se pomerili u boljem smeru. Zanimljivo je da su rezultati bili gotovo identični bez obzira na izvor proteina, što pokazuje da je ključ bio u stepenu prerade hrane, ne u samoj namirnici.

Foto: Rimma Bondarenko / Alamy / Alamy / Profimedia

Šta ove dve studije govore o svakodnevnoj ishrani

Kada se stave jedna pored druge, rezultati ukazuju na nešto veoma pristupačno i ostvarivo. Bolji izbori nisu nužno oni savršeno isplanirani, već oni koji menjaju osnovu onoga što svakodnevno unosimo.

  • Manje hrane životinjskog porekla pokazuje jasne metaboličke i telesne benefite, čak i kada jelovnik sadrži sasvim obične, jednostavne biljke.
  • Manje ultraprerađenih proizvoda automatski menja apetit, unos kalorija i način na koji telo koristi hranljive materije.
  • Više celovitih i jednostavnih biljnih namirnica čini razliku čak i kada nije sve savršeno izbalansirano.

Ono što je posebno ohrabrujuće jeste da nijedna grupa nije morala da prati komplikovan plan, odbrojava kalorije ili ulaže sate u pripremanje „idealnih“ obroka. Telo je reagovalo na osnovno - poreklo hrane i njen stepen prerade.

Foto: Shutterstock

Ove studije ukazuju na nešto oslobađajuće, a to je napredak koji ne zahteva savršenu ishranu, već pametnu osnovu. Kada se smanji udeo ultraprerađene hrane i životinjskih proizvoda, a tanjir se napuni biljkama, telo se menja čak i bez stroge discipline. Jednostavne navike stvaraju rezultat koji se vidi i oseća, a upravo u toj jednostavnosti leži njihova najveća snaga.