Da li ehinacea pomaže kod prehlade, anksioznosti i bolova ili su efekti precenjeni?

Foto: Pixabay

Biljka prelepog izgleda i vibrantnih ružičasto-narandžastih tonova, ehinacea retko koga ostavlja ravnodušnim, ali zanimljivo je da izaziva gotovo jednako podeljena mišljenja koliko i divljenja. Jedni tvrde da im svaka sezona prehlada prođe lakše uz nju, dok drugi smatraju da joj se pripisuju efekti koje ne može da ispuni.

Ipak, čim se zagrebe ispod površine, postaje jasno da nudi mnogo više tema od pukog jačanja imuniteta - od kože i upale, do raspoloženja i načina na koji telo upravlja glukozom.

Njena popularnost ne potiče samo iz tradicije, već i iz sve većeg broja istraživanja koja pokušavaju da razjasne šta zapravo radi u telu i gde su granice onoga što se realno može očekivati.

Kako ehinacea može da utiče na telo

  • Podrška imunom odgovoru

Najpoznatiji razlog zašto se ehinacea koristi jeste pomoć pri reakciji na viruse, posebno kod prvih simptoma prehlade. Studije se tu ne slažu u potpunosti - neke pokazuju blaže olakšanje respiratornih tegoba, druge ne vide značajne razlike. Ali ono što je zajedničko većini istraživanja jeste ideja da određeni jedinjenja iz ehinacee mogu „pogurati” imuni sistem da brže odgovori na provocirajući faktor. Ipak, ovo i dalje nije lek, već potencijalna dodatna podrška.

  • Smirivanje iritacija na koži

U laboratorijskim modelima ehinacea pokazuje antiinflamatorna svojstva, što je verovatno razlog zbog kog se sve češće ubacuje u formule za kožu sklonu crvenilu, svrabu i povremenim nepravilnostima. Rani radovi ukazuju da bi mogla biti korisna kod akni, ekcema, suvog nadraženog temena i manjih iritacija.

Međutim, ljudi i laboratorijski modeli nisu isto, pa se i ovi efekti još uvek smatraju preliminarnim.

  • Potencijalno smanjenje upale i bola

Istraživanja navode da ehinacea sadrži bioaktivne materije koje utiču na imune ćelije uključene u upalne procese. Neka mala ispitivanja povezuju je sa boljim osećajem u zglobovima i blagim smanjenjem bola, ali dokazi su daleko od konačnih. Ipak, ovo se poklapa sa tradicionalnom upotrebom ehinacee u svrhu ublažavanja nelagodnosti.

  • Blago smirenje kod blage anksioznosti

Zanimljivo je da nekoliko malih studija navodi poboljšanja u merenjima anksioznosti kod osoba koje su uzimale 40-80 mg ekstrakta ehinacee. Efekti nisu jaki, niti se mogu uporediti sa terapijom, ali su dovoljno stabilni da se smatraju potencijalnim benefitom. Rezultati su i dalje ograničeni, pa se ovo posmatra kao dodatni, a ne primarni razlog za korišćenje.

  • Moguć uticaj na regulaciju glukoze

Ehinacea sadrži derivate kafeinske kiseline, jedinjenja koja u nekim eksperimentima utiču na način na koji organizam upravlja apsorpcijom glukoze. Još nije dovoljno jasno može li to imati značaj u praksi, ali se o ovom efektu sve češće govori.

Foto: Pixabay

Šta kaže tradicionalna praksa

Dugo pre savremenih studija, ehinacea je imala važnu ulogu u praksi brojnih domorodačkih naroda Severne Amerike. Koristila se za širok spektar stanja - od zubobolje i bolova u stomaku, do ujeda zmija, hroničnih bolova i rana na koži. Danas znamo da veliki deo ovih primena nema potvrdu modernih istraživanja, ali istorijski kontinuitet pokazuje koliko je ova biljka bila cenjena.

Alternative ehinacei

Ljudi koji istražuju prirodnu podršku imunitetu, koži ili raspoloženju često nailaze i na druge suplemente sa sličnom reputacijom:

  • zova - popularna kod prehlada
  • ulje jagorčevine - koristi se kod suve i osetljive kože
  • kurkuma/kurkumin - poznata po antiinflamatornim efektima
  • Valerijana - koristi se za opuštanje i san

Uvek je preporuka koristiti samo jedan suplement za isti cilj, kako bi se izbegle interakcije i lakše pratilo kako telo reaguje.

Foto: Pixabay

Ehinacea je biljka sa zanimljivim profilom, dovoljno istražena da se zna da može pružiti određenu podršku imunitetu, koži i blagom smanjenju upale, ali istovremeno još uvek nedovoljno potvrđena da bi se na nju oslanjalo kao na glavni vid terapije. Najkorisnije je posmatrati je kao kratkotrajnu dopunu rutini, uz jasnu svest o ograničenjima, mogućim interakcijama i tome da svaka primena treba da bude informisana i odgovorna.