Naučnici upozoravaju: Klimatske promene mogu povećati količinu arsena u pirinču
Pirinč je osnovna namirnica za više od polovine svetske populacije - lako se uzgaja, pristupačan je i prilagodljiv jelima širom sveta. Međutim, iza njegovog blagog ukusa krije se potencijalna opasnost koja bi mogla postati ozbiljniji problem u godinama koje dolaze. Reč je o arsenu, toksičnom metalu koji prirodno postoji u zemljištu, ali koji pod određenim uslovima sve češće pronalazi put do zrna pirinča, a zatim i do naših tanjira.
Kako klima utiče na zagađenje pirinča?
Zemljišta u kojima se uzgaja pirinač često su stalno potopljena, jer ova kultura najbolje uspeva u vlažnim uslovima. Problem nastaje kada u takvom okruženju, zbog smanjenog prisustva kiseonika, arsen prelazi u formu koju biljke mogu lakše da apsorbuju. Kada se tome doda i porast temperature i koncentracije ugljen-dioksida, dva ključna faktora klimatskih promena, taj proces se dodatno ubrzava.
Zbog svega toga, naučnici predviđaju da bi se u narednim decenijama, ukoliko globalno zagrevanje nastavi trenutnim tempom, količina neorganskog arsena, oblika koji je posebno štetan po zdravlje, u pirinču mogla znatno povećati.
Zašto je važno obratiti pažnju?
Neorganski arsen povezan je sa nizom ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući rak pluća, bešike i kože, ali i srčana i metabolička oboljenja poput dijabetesa. Prema nekim procenama, samo u Kini bi se zbog povećane izloženosti arsenu kroz ishranu moglo zabeležiti gotovo 20 miliona dodatnih slučajeva raka do sredine ovog veka.
Posebno su ugrožena područja gde se pirinač svakodnevno konzumira i gde se koristi podzemna voda bogata arsenom za navodnjavanje poput južne Kine i delova jugoistočne i južne Azije. Međutim, rizik nije ograničen samo na te regione. Kako se globalno tržište hrane širi, arsen može završiti u pirinču koji se izvozi i konzumira širom sveta, pa i kod nas.
Može li se nešto učiniti?
Dobra vest je da rešenja postoje, ali zahtevaju sistemski pristup. U oblasti poljoprivrede, selekcija sorti pirinča koje manje akumuliraju arsen već pokazuje obećavajuće rezultate. Neke sorte značajno smanjuju količinu arsena u zrnu, čak i kada se uzgajaju u zagađenom zemljištu.
Promene u načinu navodnjavanja takođe mogu igrati ključnu ulogu. Umesto stalnog potapanja, omogućavanje zemljištu da se povremeno osuši povećava prisustvo kiseonika, što pomaže da arsen ostane vezan u zemljištu, van domašaja korena biljke. Međutim, ove metode zahtevaju pažljivo prilagođavanje lokalnim uslovima, jer u pojedinim slučajevima mogu povećati prisustvo drugih metala, poput kadmijuma.
Ni obrada nakon berbe nije zanemarljiva - pranje, potapanje i kuvanje pirinča u većoj količini vode može dodatno smanjiti količinu arsena u gotovom jelu.
Iako svaka porcija pirinča ne predstavlja neposrednu opasnost, akumulacija arsena kroz godine može imati ozbiljne posledice po zdravlje, posebno u zajednicama koje se oslanjaju na pirinač kao osnovnu namirnicu. Klimatske promene dodatno pogoršavaju situaciju, pa je sada pravi trenutak da se deluje preventivno kroz razvoj bezbednijih sorti, pametnije upravljanje vodom i bolju kontrolu kvaliteta pirinča koji stiže na tržište.