Emisije metana iz stočarstva veće su od nekih naftnih giganata: Dostižu skoro milijardu tona štetnih gasova

M. M.

Foto: Shutterstock

Novi izveštaj ponovo je otvorio temu o kojoj se premalo govori: emisije gasova staklene bašte iz stočarske industrije. I to ne bilo kakve - količina metana koju ispuštaju najveće svetske mesne i mlečne kompanije veća je od emisija nekih vodećih naftnih i gasnih korporacija.

Foto: Shutterstock

Industrija koja emituje koliko i naftne sile

U analizi koju su sproveli istraživačka organizacija Profundo i nekoliko ekoloških grupa, među kojima su Friends of the Earth i Greenpeace Nordic, obuhvaćeno je 45 najvećih proizvođača mesa i mleka. Kada se saberu svi podaci o proizvodnji i klanju stoke, dolazi se do šokantne brojke - skoro milijardu tona gasova staklene bašte u 2023. godini. To je približno onoliko koliko emituje Saudijska Arabija, druga po veličini svetska sila u proizvodnji nafte.

Najveći zagađivači su brazilske kompanije JBS, Marfrig i Minerva, koje proizvode meso i mlečne proizvode, kao i američke kompanije Tyson i Cargill, takođe proizvođači mesa i mlečnih proizvoda. Samo JBS je odgovoran za skoro četvrtinu ukupnih emisija, više nego što zajedno ispuštaju velike naftne kompanije poput ExxonMobil i Shell, koje proizvode naftu i gas. Iako se energetske kompanije stalno prate i izveštavaju o emisijama, stočarska industrija uglavnom prolazi neopaženo i bez obaveze da javno pokaže koliko gasova staklene bašte proizvodi.

Foto: Shutterstock

Amazon pod pritiskom

I sve se to dešava u trenutku kada će se ovogodišnji klimatski samit Ujedinjenih nacija (COP) po prvi put održati u srcu Amazona - regionu koji najviše strada upravo zbog ekspanzije stočarske industrije. Procene pokazuju da čak 80% deforestacije u Amazonu dolazi od krčenja šuma radi stvaranja pašnjaka. Iako kompanije redovno objavljuju obećanja o „održivosti“ i „net-zero“ ciljevima, praksa na terenu pokazuje da se stoka i dalje kupuje sa nelegalno iskrčenih područja.

Foto: Tanjug/AP

Nedostatak regulative i prazna obećanja

Ono što posebno zabrinjava jeste da većina zemalja koje su potpisale Pariski klimatski sporazum još uvek nema konkretne planove za smanjenje emisija iz stočarstva, iako ovaj sektor čini trećinu globalnih metanskih emisija. A metan, iako kraće traje u atmosferi od ugljen-dioksida, ima višestruko jači efekat zagrevanja planete.

Uprkos upozorenjima naučnika, industrija mesa i mleka planira dalji rast. JBS je najavio povećanje proizvodnje kako bi ispratio predviđeni rast svetske potrošnje mesa od 70% do 2050. godine. U isto vreme, mnoge kompanije su tiho povukle svoje „zelene“ obaveze: Nestlé je napustio savez za smanjenje metana u mlečnoj industriji, Tyson je uklonio oznaku „climate smart beef“, a JBS je svoje ciljeve za net-zero proglasio tek „aspiracijom“.

Ipak, na horizontu se nazire promena. Evropska unija i Kalifornija uvešće uskoro obavezu za velike prehrambene kompanije da izveštavaju o emisijama u celom lancu snabdevanja. To bi moglo biti prvi korak ka većoj transparentnosti, ali i ka stvarnim merama koje će ograničiti uticaj stočarske industrije na klimu.

Foto: Shutterstock/Naty.M

Sve više postaje jasno da klimatska kriza ne može da se reši samo prestankom korišćenja fosilnih goriva. Način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu ima jednako snažan uticaj. Dok kompanije iz sektora mesa i mleka nastavljaju da rastu pod maskom „održivosti“, pritisak javnosti, zakonska regulativa i promene u potrošačkim navikama mogli bi postati ključni faktor u usporavanju ove spirale zagađenja.